Bok svima!
Franka je.
Nadam se da me niste zaboravili. Htjela sam već dugo nešto napisati, ali nisam
znala što. Sjetila sam se, zašto da pišem o crtićima? Za dvije sestre koje su
knjiški crvi, premalo pričamo o knjigama na blogu. Nemamo, zapravo, još ništa o
knjigama. Željela bih to ispraviti. Zato ću vas danas upoznati s
Roverandomom.
Knjigu „Roverandom“
napisao je jedan od najpoznatijih engleskih književnika, J.R.R. Tolkien. Ako
ste za njega čuli, sigurno ste čuli i za knjige „Gospodar Prstenova“ i „Hobit“,
njegova najpoznatija djela. Za razliku od ta dva djela, „Roverandom“ je
jednostavna priča. Nema velikih proročanstava i ratova. To je priča za djecu.
Cijeli duh te priče suprotstavlja se pomalo mračnim temama „Gospodara Prstenova“.
Ali, Tolkienov osebujan stil ostaje isti. On piše na jednostavan i razumljiv
način, dajući svakoj rečenici duhovitost i lakoću. Zato je ovo djelo tako
lijepo. Nismo li već naučili da se ljepota nalazi u jednostavnim stvarima?
Je li to
priča za djecu? Jest. Za djecu, za tinejdžere i za odrasle. Za djecu ova knjiga
predstavlja vrata u svijet – svijet knjiga, svijet mašte, svijet čarolije,
svijet djetinjstva. Djeca mogu ovu knjigu najbolje doživjeti. Njima nije problem skakati s mjeseca u morske dubine,
njima ne moramo objašnjavati kako pas može dobiti krila. Osobine likova su pomalo
djetinjaste, stoga ih je lakše shvatiti djeci. A budući da likovi emocionalno i
moralno rastu kroz cijelu priču, tako će i djeca – knjigama stječemo bogatstvo.
Za
tinejdžere je ova knjiga dosadna! Ako ste neki stereotipni tinejdžer kojega
zanima samo Instagram, Facebook i Taylor Swift. Ipak, ako sam ja ovu knjigu
uspjela pročitati i, eto, o njoj pišem, mislim da bi ona mogla zanimati i neke
druge. Ponekad nam trebaju nečije riječi da otkrijemo i shvatimo poruku neke
knjige. Za mladež ova knjiga može predstavljati povratak u djetinjstvo. Ah, ti
dani u kojima smo vjerovali da psi mogu letjeti i da se moramo paziti morskih
zmija i čarobnjaka! Ali! Ja stvarno ne vidim razlog da odustanemo od
djetinjstva. Prvi korak su ovakve knjige. Drugi korak je Pozoj. Da, ljudi, on
stvarno spava pod Čakovcem. Zašto nam je cilj u ovoj dobi biti odrastao? Zar ne
znamo da djeca imaju čišća, iskrenija i veselija srdašca?
A odraslima
bi ova knjiga mogla biti čisti užitak. Simpatična je. Slatka. Nitko ne kaže da morate vjerovati u čarobnjake
i sirene. Ali pročitajte ovu knjigu zbog duhovitosti i šarma. Jednostavne i
kratke rečenice su savršeni predah nakon ozbiljnog štiva za odrasle osobe. Ne znam kako da vam ovo
objasnim. Jednostavno… simpatična je. Listajući tih sto stranica, osmjehnut
ćete se barem dvjesto puta. Jer Tolkien je car. Baca stvarno dobre fore!
Ova knjiga ističe se još jednim elementom. To je
glavni lik. Ja sam se većinom susretala sa glavnim likovima koji su bili bolji od mene. Bili su hrabri, plemeniti,
požrtvovni. Imali su mane, ali one najveće su često bile strahovi. A
Roverandom? Njega jednostavno nije briga. Stvari se zapravo zakuhaju samo zato
što je on htio svoju loptu natrag. Pa je ugrizao čarobnjaka za hlače. A ovaj ga
je pretvorio u malenu igračku psića. Roverandom je zapravo jako sličan nama. Mrzovoljan
je, ne da mu se i samo hoće kući, da se napokon može igrati sa svojom
prekrasnom žutom loptom. Sviđa mi se što je pomalo sebičan, ali ta njegova
karakteristika nimalo ne umanjuje njegovu šarenu osobnost. Lako ga je zavoljeti
upravo zbog te njegove djetinjaste sebičnosti i mrzovoljnosti, koje se kroz
priču mijenjaju, iako ga nikada u potpunosti ne napuste.
I na kraju,
ako vas još nisam uvjerila da je knjiga odlična, dopustite mi da vam ispričam
kako je ona nastala:
J.R.R.
Tolkien je u ljeto 1925. godine bio na odmoru u gradiću Fileyju sa ženom i
sinovima Johnom, Michaelom i Christopherom. Michaelova je najdraža igračka bila
mali crno-bijeli pas. Jednoga su dana šetali plažom i Michael je svoju igračku
izgubio. Cijela je obitelj tražila igraču – danju i noću – ali nisu ju uspjeli
pronaći. Mali je Michael bio shrvan od tuge. Kako bi ga utješio, otac mu je
napisao priču o pustolovinama Roverandoma – psića pretvorenog u igračku!
A sada vas pozdravljam s najdražim mi citatom iz knjige: „A sad
plivajte i zabavljajte se!“, reče njegova supruga kad su se psi prestali
svađati i još su samo njuškali jedan drugoga. „Ne uznemirujte mi ognjene
ribice, ne žvačite morske anemone i pazite da vas ne ulove školjkaši; i vratite
se do večere!“
Jedna od meni najdražih knjiga iz djetinjstva! Lijepi članak, Franka :)
ReplyDelete